Terminom Nova umjetnička praksa obuhvaćeno je djelovanje mlađe generacije umjetnika s područja bivše Jugoslavije koja je svoje djelovanje započela krajem šezdesetih godina. Najvažnije značajke te „prakse“ bile su upotreba novih medija kao oblika izražavanja i istraživanja, poput fotografije, videa, performansa, akcija, ambijenata, prostornih intervencija i instalacija, zatim kritički pristup stvarnosti i propitivanje samog pojma umjetnosti, te naglašavanje društvene angažiranosti umjetnosti.

U Galeriji suvremene umjetnosti 1978. godine održana je izložba pod nazivom Nova umjetnička praksa 1966 – 1978, koja je odredila vremenski okvir te imenovala tada novi model umjetnosti. Izložbom su obuhvaćeni radovi mladih umjetnika iz Ljubljane, Zagreba, Novog Sada, Beograda, te drugih područja gdje je novonastala umjetnička aktivnost označila preokret od tradicionalno shvaćene umjetničke djelatnosti.

Razdoblje nove umjetničke prakse u Hrvatskoj najsnažnije su obilježili individualnim izložbama, grupnim akcijama ili gradskim intervencijama Goran Trbuljak i Braco Dimitrijević (koji su činili skupinu Penzioner Tihomir Simčić), Boris Bućan, Gorki Žuvela, Dalibor Martinis, Josip Stošić, Tomislav Gotovac, Sanja Iveković, Ladislav Galeta, Grupa šestorice autora (Vlado Martek, Željko Jerman, Boris Demur, Mladen Stilinović, Sven Stilinović, Fedor Vučemilović), Grupa Tok (Vladimir Gudac, Dubravko Budić, Davor Lončarić, Ivo Šimunović, Gustav Zechel, Darko Zubčević) i drugi.
Za takvu vrstu angažirane umjetnosti, kakva je bila nova umjetnička praksa, karakteristično je zajedničko djelovanje i okupljanje umjetnika i kritičara oko pojedinih galerija. Značajan je rad Galerije Studentskog centra u Zagrebu, Galerije suvremene umjetnosti, Galerije Nova i Centra za multimedijalna istraživanja, osnovanog u sklopu Studentskog centra, kao i izvaninstitucionalnih prostora poput Haustora u Frankopanskoj ulici ili Podrooma u Mesničkoj ulici, koje su oformili i vodili sami umjetnici.


Dela

Prikaži vse