04/15/2012

Nije rijetkost da umjetnici unutar suvremene konceptualne umjetnosti dijele nešto više od samo umjetnosti. Sedamdesetih godina možemo pratiti umjetničke parove koji brišu granice između života i umjetnosti te svoju ljubav dijele s publikom. Jedan od takvih parova koji je ostao zapamćen u umjetnosti sedamdesetih i osamdesetih godina zasigurno su Željko Jerman i Vlasta Delimar.

Iako nesretna i ubrzo okončana, njihova ljubav ostala je trajno upisana u umjetnost koju su nam ostavili. Naime, u jednom od najpoznatijih djela Željka Jermana Moja godina 1977., u kojem se umjetnik dnevnički fotografira svaki dan jedne godine te fotografije lijepi na papir uz misao koja prati taj dan, prepoznajemo u jednom trenutku dobro raspoloženje koje ga prati nekoliko dana uzastopce. Ubrzo nam otkriva da se zaljubio i po prvi put se na fotografiji pojavljuje u njegovom zagrljaju Vlasta Delimar. Kao dio jedne od najvažnijih konceptualnih umjetničih skupina Grupe šestorice autora, Željko Jerman je sa svojim kolegama pokušavao promijeniti način na koji se umjetnik izražava te odmaknuti se od tradicionalnih oblika umjetnosti koji su se još uvijek podučavali na Akademiji. Pod njegovim utjecajem Vlasta odlazi s Akademije i postaje dio konceptualne scene učeći od Željka sve o umjetničkom izražavanju kroz fotografiranje, performanse i tekstove. Jedno vrijeme dijeluju potpuno nerazdvojno, i privatno i umjetnički, pojavljujući se u zajedničkim performansima poput Pokušaja poistovjećivanja, Taktilne komunikacije i Desimbolizacije s temom njihove uzajamne ljubavi i osjećaja jedinstva. U svom najpoznatijem zajedničkom performansu ''Vjenčanje'' doista su se zakonski vjenčali, prvo 1978. godine kod matičara, a zatim i 1982. u Katedrali da bi potom cijeli čin predstavili javnosti kroz izložbu u Galeriji suvremene umjetnosti potpuno poništavajući bilo kakve granice između vlastite umjetnosti i života. Ostaju zajedno u ljubavi i umjetnosti sve do 1987. godine kada se razilaze. Željko Jerman tragično umire utapljanjem 2006. godine plivajući u moru kod Korčule. Na 33. godišnjicu njihova prvog susreta, 14.10.2010., Vlasta Delimar izvodi performans u sjećanje na Jermana. Performans je nosio naziv Željkove najdraže pjesme ''Lorelai'' o djevojci koja sjedi na stijeni uz Rajnu i čijoj se ljepoti dive mornari koji plove Rajnom sve dok ih ne proguta rijeka. Na taj način željela je odati počast osobi koja joj je dala koliko ljubavi, toliko i znanja o umjetnosti.