Grupa Gorgona djelovala je od 1959. do 1966. godine. Idejni začetnik grupe bio je umjetnik Josip Vaništa, a ostali članovi bili su slikari Julije Knifer, Đuro Seder, Marijan Jevšovar, kipar Ivan Kožarić, arhitekt Miljenko Horvat i likovni teoretičari Marko Meštrović, Radoslav Putar i Dimitrije Bašičević Mangelos.
Svoje umjetničko djelovanje Gorgona je usko vezala za obrtni prostor u Preradovićevoj ulici u centru Zagreba koji je pod nazivom ''Šira'' funkcionirao kao prostor za uramljivanje slika, a istovremeno pod nazivom ''Salon G'' kao prostor za izlaganje kako radova članova Gorgone, tako i drugih umjetnika većinom sudionika na Novim Tendencijama poput Pietra Dorazia i Francoisa Morelleta. Djelovali su intimno i zatvoreno, anticipirajući svojom umjetnošću konceptualnu umjetnost i redefinirajući granice slike i skulpture. Odmak od tradicionalnog poimanja umjetnosti naglašavali su upotrebom prefiksa anti, stvarajući antislike i antiskulpture formalno i sadržajno u suprotnosti s akademskim zasadama umjetničkog djela. Pod utjecajem egzistencijalističke filozofije i nihilizma, njegovali su pojam paradoksa i apsurda fokusirajući se više na procesualnost umjetničkog djela nego na konačan proizvod. Svojim konceptualnim promišljanjima o prirodi umjetničkog djela, izloženim opisima slika umjesto slike same, umjetničkim akcijama ostavljanja slike u šumi i procesualnim radovima, Josip Vaništa je cijeloj grupi prenio konceptualnu misao zbog čega se na njih danas gleda kao na protokonceptualnu umjetničku skupinu. Njihova je važnost prepoznata deset godina kasnije u jeku konceptualne umjetnosti, nakon velike retrospektive 1977. godine koju je priredila Nena Dimitrijević u Galeriji suvremene umjetnosti. Osim antislika i antiskulptura izdavali su i 11 primjeraka antičasopisa, umjetničkih djela u formi novina koje članovi autorski uređuju te ugošćuju vanjske autore- urednike poput Dietera Rota i Victora Vasarelya.